CRTICE O INDIJSKOM MATRIJARHATU

U nekim indijskim plemenima, muškarac je u potpunosti podređen ženskom autoritetu i muž se smatra instrumentom začeća. Dok je živ, muškarac živi u kući punice i nema gotovo nikakva prava, samo radi, zarađuje i svu zaradu daje punici ili ženi.

Svi narodi svijeta su u nekom trenutku svog razvoja prošli kroz neki oblik matrijarhata. Na brojnim arheološkim nalazištima iz kamenog doba, razasutima na širokom području Europe i sjeverne Azije, nađen je velik broj ženskih figura, poznatih kao «Venere», od kojih su neke starije od 30.000 godina. Iako se o njihovoj funkciji ništa pouzdano ne zna, ne treba previše zamarati moždane vijuge da bi se shvatilo o čemu govore naglašeni dijelovi pojedinih dijelova ženskog tijela, dakle, riječ je o simbolima plodnosti koji se mogu usko povezati s razvojem poljoprivrede(rast, razvoj). Većina materijala o matrijarhatu koje sam prošao uzimaju zdravo za gotovo da je neposredno prije neolitika (10.000 do 4.000 godina prije nove ere) i osnivanja prvih civilizacija, matrijarhat bio glavno društveno uređenje. U neolitiku, matrijarhat većinom nestaje, ali zato u dijelovima svijeta gdje je opstao, prikaz ikonografije ženskih božanstva postaje kompleksniji. Pojavljuju se likovi božice zmije koja je povezana s vodom, i božice-ptice, povezane s kišom; te se još jače razvija koncept Venere i osnovne plodnosti (žena nosi život, život dolazi od boga, žena je božanstvo).

slika1. crteži božice majke, doba mezolita, Indija

U nekim dijelovima svijeta, matrijarhat se očuvao do danas i to me vraća na glavnu temu ovog rada, dakle, nigdje takvo društveno uređenje nije ostavilo takav trag, tako dugo trajalo, imalo toliko značajne posljedice i utjecaj na kasnije formiranje kulture naroda, kao što je to slučaj u Indiji.

slika 2. spoj muškog i ženskog principa, Maharaštra, vrijeme?

Indijski potkontinent je svijet u malom, veličinom podjednak veličini Europe, a po zadnjim podacima ima više od milijardu stanovnika. potkontinent je pretežno poljoprivredno orijentiran (matrijarhat- kult plodnosti- rast). Indija ne samo da je prepuna uspomena na matrijarhat, već i danas postoje razne plemenske zajednice sa matrijarhalnim društvenim uređenjem.

Možemo uočiti (zbog tamnije boje kože tih plemenskih zajednica) da su ta društva genetski više povezana sa Dravidskim prastanovništvom potkontinenta i tu možemo pretpostaviti da su nakon seobe naroda, patrijarhalni Arijci počeli provoditi nasilno rušenje matrijarhata. Naravno, to su činili pomoću religije, koja je preferirala muškarce te pomoću poligamije koja im je omogućila potpuno podjarmljivanje žene, odnosno zamjena matrijarhalne dominacije apsolutnom superiornošću muškaraca (moram napomenuti da je prema svim prikupljenim podacima, prastanovništvo Indije bilo miroljubivo, hijerarhijski i društveno ne previše raslojeno, dok se dolaskom Arijaca sve promijenilo, odnosno, prijelazom iz matrijarhalnog u patrijarhalni društveni sustav, povećala se količina nasilja i došlo je do velikog raslojavanja među skupinama unutar društva (hijerarhija kasta)).

Kao vrhunac tog nasilja i podjarmljivanja žene moram spomenuti Sati, običaj spaljivanja žive žene uz tijelo umrlog muškarca. Običaj se provodio i opravdavao religijom koja je proglasila sati savršeno prihvatljivim i idealnim činom privržene, bogobojazne žene

slika 3. sati

 

Kroz raniju povijest Indije (srednji vijek), matrijarhat je bio najzastupljeniji među plemenima Khasi i Garo (sjever/sjeveroistok). U tim plemenima je svećenica bila stvarni poglavar plemena. Ustvari, njena funkcija je objedinjavala i vjersku i svjetovnu vlast. Danas je ta pojava poprilično rijetka je su Englezi bili prilično uspješni u nasilnom pokrštavanju stanovništva (naravno, kršćanstvo počiva na konzervativnom i tvrdom patrijarhatu, ako izuzmemo Mariju čija je uloga ionako tokom vremena slabila i koja bi najvjerojatnije totalno nestala da nije bilo opiranja među nasilno pokrštavanim poganima koji su preko Marije štovali stari kult plodnosti ).

Dakle, ponovo se vraćamo današnjoj situaciji. U južnim i istočnim predjelima Indije još uvijek ima plemena ili manjih grupa plemena koja žive u nekoj vrsti primitivnog matrijarhata. Ono što je zajedničko svim tim plemenima je postojanje primitivnog kulta plodnosti.

U tim društvima, muškarac je u potpunosti podređen ženskom autoritetu i muž se smatra instrumentom začeća. Tako na primjer, u plemenu Synteng, muž ne stanuje u kući svoje žene, on ju samo posjećuje.

Kod plemena Khasi, muž nema pravo sudjelovati u vjerskim ritualima. Dok je živ, muškarac živi u kući punice i nema gotovo nikakva prava, samo radi, zarađuje i svu zaradu daje punici ili ženi. Kad umre, posle kremacije, ostaci se ne stavljaju u ženinu porodicu.

slika 4. pripadnice plemena Khasi

Nasljeđivanje se vrši po majčinoj liniji i k tome u diobi nasljedstva sudjeluju samo kćeri, od kojih najmlađa dobiva najveći dio. Ako najmlađa kćer umre, njezina se prava prenose na sljedeću sestru ili kćer.

U plemenu Garo, muškarac je apsolutno isključen iz imovinskih prava, čak i iz onih sredstava koje je on zaradio. Muž ulazi u ženinu porodicu, a djeca pripadaju ženinom klanu. Otac (muškarac) je manje-više stranac. Da bi njegov položaj u ženinoj porodici bio koliko toliko snošljiv, njega štiti nokram, sin njegove sestre. On se ženi njegovom najmlađom kćeri koja samim time postaje nasljednica svoje majke (već sam spomenuo nasljeđivanje po najmlađem, razlika kod ovog plemena je u tome što ovdje najmlađa kćer dobiva cijelo nasljedstvo, dok ostali članovi, makar bili i ženski, ostaju praznih rukava).

Kad najmlađa kći postane udovica, njezina najmlađa kći postaje glavarica kuće i nasljeđuje imovinu. Muškarac-nokram ne polaže apsolutno nikakva prava na imovinu, čak niti u slučaju da ostane udovac (ako nema nasljednika, imovinu nasljeđuje najbliži ženski srodnik iz ženinog klana).

Što se tiče matrijarhalnih plemena u južnoj Indiji, kod njih vladaju malo drugačiji zakoni. Kako ih ima mnogo navest ću samo najkarakterističnije primjer.

Npr. plemena Nayar, osnovu porodične zajednice čini žena, njezina djeca i kasnije unuci njezine kćeri. Sinovljeva djeca ne pripadaju porodičnoj zajednici i nemaju pravo nasljeđivanja (tu je situacija malo kompleksnija budući da je zajednička imovina ustvari nedjeljiva). Njezini unuci mogu jedino pripadati porodičnim zajednicama svojih žena.

 slika 5. članovi plemena Nayar

Žene mogu imati više muževa (poliandrija) jer se muža smatra povremenim posjetiocem ili kako sam već spomenuo, instrumentom začeća. Brak može biti raskinut u bilo kojem trenutku, ali samo po ženinoj želji ili po želji ženinih roditelja, muž nema pravo glasa.

Treba naglasiti da patrijarhat lagano prevladava i da se nesumnjivo primjećuje posustajanje i nestanak matrijarhalnog društva, ali opet, kao se u zadnjih stotinjak godina moglo više promatrati i istraživati zabačenija indijska plemena, primijećeno je da prilikom procesa patrijarhalizacije takva plemena zadržavaju neke značajke matrijarhalnog društva, npr. nasljeđivanje po majčinoj liniji.

Isto tako, nestaje i poliandrija. Kako svijet postaje veliko globalno selo, plemena koja su stoljećima mogla graditi i razvijati svoju kulturu neovisno od vanjskih utjecaja, više se ne mogu odupirati zovu «civilizacije». Velike religije se bore za preostale neopredijeljene «buduće» članove, a kako smo dobro naučili tokom povijesti te iste velike religije jedva čekaju da nam usade svoju viziju morala i pravilnog ponašanja

Literatura i poveznice

-Vera Vučković Savić - Tanatrizam Kao Veza Hramovne i Narodne Umjetnosti; doktorska disertacija

- Sunčana Bašić - Matrijarhat: Mit ili Povijesna Činjenica; Seminarski Rad; Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Odsjek za Sociologiju

- http://en.wikipedia.org/wiki/Khasi

- http://en.wikipedia.org/wiki/Matriarchal

- http://en.wikipedia.org/wiki/Synteng

-http://www.matriarchy.info/  (toplo preporucam)