INDSKA DOLINSKA CIVILIZACIJA

Ovaj članak govori o Indskoj Dolinsko Civilizaciji, odnosno, o društvu koje se prije nekih 7000 godina (govorim o prvim počecima društvenosti, a ne o konkretnoj civilizaciji) počelo razvijati u dolini rijeke Ind (današnji Pakistan). Nažalost, nemam previše vremena za dulji rad pa sam ubacio samo opće informacije (smatram da je to potrebno budući da o ovoj problematici na internetu ne postoji apsolutno niti jedna konkretna informacija na hrvatskom jeziku). Nadam se da ću s vremenom dublje ući u istraživanje ovog povijesnog razdoblja.

K tome,moram napomenuti da je iz sasvim nerazumljivog razloga, hrvatsko školstvo u potpunosti zanemarilo ovo razdoblje u povijesti Indije, a isto tako ni u prvom svesku (Prapovijest i Prve Civilizacije) razvikane povijesne enciklopedije u nakladi Jutarnjeg lista, ne može se naći niti jedna informacija o ovom problemu. Zašto je to tako, ne znam, ali u svakom slučaju je besmisleno jer je riječ o civilizaciji koja se razvijala usporedno sa ostalim prvim civilizacijama, imala kontakt s njima, a u nekim aspektima znanosti, arhitekture i higijene, apsolutno nadišla sva do tada poznata znanja.

Indska Dolinska Civilizacija također poznata i kao Harappska civilizacija uživala je svoje zlatno razdoblje u periodu od 2600 do 1600/1500 godine prije Krista na području današnjih Indijsko-Pakistanskih provincija Punjab, Sindh, Baluchistan, Rajasthan i Gujarat.

Iako je epicentar civilizacije bio u dolini rijeke Ind u razmeđu gradova Mohenjo-daro i Harappa, zbog svoje raširenosti na oko 1.5 milijuna kvadratnih kilometra , prostirala se na četiri različita geografska područja. Već spomenutu dolinu rijeke Ind, planinska područja Baluchistana , poluotoke Kuth i Kathiawar s lukom Lothal poznatu po svojim dokovima i skladištima, te bazen Ghaggar-Yamune.

POČECI INDSKE DOLINSKE CIVILIZACIJE

Početak Indske dolinske civilizacije se može naslutiti u prvim poljoprivrednim kulturama južne Azije pridošlih iz brdskih dijelova Baluchistana. Zašto su izabrali baš to područje za trajno naseljavanje lako je zaključiti zbog plodnosti zemlje kroz koju je prolazila rijeka Ind čiji se izvori mogu naći u planinama Hindukusha i Himalaje. Naime, u ljeto kada bi se snijeg topio, velike količine vode bi ulazile u Ind puneći ju mineralima koji bi zatim u redovitim poplavama činili plodno tlo još plodnijim. Najpoznatije urbano središte te kulture je Megrah za koji se pretpostavlja da je uspostavljen u sedmom tisućljeću prije nove ere. Arheološka istraživanja su pokazala da su kultivirali pšenicu i uzgajali domaće životinje.

U šestom tisućljeću stanovnici Megraha počeli su se baviti lončarstvom te proizvodnjom prvih keramičkih figurica, koja je, razvojem manufakture, dovela do tehnološkog napretka u proizvodnji, tako da je u četvrtom tisućljeću Megrah postao centar obrtništva u kojem se proizvodila visoko dekorirana lončarija te nakit od slonovače i bisera.

U tom razdoblju jačaju i druga naselja u području koja također paralelno razvijaju svoje obrtništvo i način izražavanja u umjetnosti.

Nekoliko stotina godina kasnije cijelo je područje vrvjelo trgovačkim putovima. Trgovci iz Baluchistana i sjevernog Afghanistana prodavali su slonovaču, kamen i bakar. Makrani iz današnjeg sjevernog Pakistana dekorativne školjke. Drvo je rijekama spuštano sa Himalajskih uzvisina, dok je zlato stizalo iz centralne Azije.

Sve te proizvode su vješti Harappski obrtnici prerađivali u lijepe i korisne proizvode za lokalnu distribuciju, dakle, cijelo je područje počivalo na nekoj vrsti ekonomske simbioze i to je bilo dovoljno arheolozima i povjesničarima, uz pojavu pisma, da sredinu četvrtog tisućljeća proglase kao početak Indske Dolinske Civilizacije.

GRADOVI

Sve do otkrića Indske Dolinske Civilizacije, razvoj kulture u Indiji je pripisivan Arijcima, no kada su arheolozi 1920. počeli istraživati ostatke ruševina, kasnije nazvanim Harappa po obližnjem selu, znanstvenici su bili primorani promijeniti svoja razmišljanja o tom dijelu Azije.

Danas je sasvim je evidentno postojanje visoko sofisticirane urbane kulture u Indskoj dolini. Sama kvaliteta planiranja gradova upućuje na visoko uređenu društvenu strukturu koja je potrebna da bi se takvo planiranje uopće moglo pretpostaviti.

Na primjer, ulice glavnih gradova poput Mohenja-dara i Harappe bile su obložene ciglama od kojih je svaka bila iste veličine i težine. Nadalje, planiranje gradova je podrazumijevalo jednaku širinu svih glavnih ulica isto kao i onih manjih te su se sve spajale pod pravim kutovima od 90 stupnjeva.

Također, u gradovima su bili postavljeni prvi urbani sanitarni čvorovi, nažalost puno razvijeniji nego li u današnjem području Pakistana i Indije, gdje je ta kultura postojala. Sastojali su se od mreže popločenih kanalizacijskih odvoda, samostalnih bunara u većini kuća koje su uz to imale i zasebne prostorije predodređene za kupaonice i zahode (što upućuje na mogući kult vode ili higijene).

Također, napredna arhitektura se očituje i u impresivnim lukama, žitnicama, skladištima, ciglenim platformama u središtima gradova, na kojima su bile izgrađene takozvane citadele čija se upotreba još uvijek ne razumije (pretpostavlja se da nisu imale obrambenu funkciju, već da su koristile za pohranu hrane i zaštitu u razdobljima poplava ).

Kuće su bile standardizirane u veličini što upućuje na mogući egalitarizam i visoko razvijenu srednju klasu (nisu pronađene građevine za koje bi se moglo pretpostaviti da su bile palače kraljeva ili svećenika).

ZNANOST i UMJETNOST

Društvo Indske Dolinske Civilizacije dostiglo je veliku preciznost i točnost u mjerenju mase i veličine. Njihova najmanja mjera koja je nađena urezana na skali od slonovače u Lothalu, bila je oko 1.704 mm, što je najmanja mjerna jedinica zabilježena u brončanom dobu.

Cigle su bile u omjeru 4:2:1. Mjere težine su bile bazirane na decimalnom sustavu s jedinicama od 0.05, 0.1, 0.2, 0.5, 1, 2, 5, 10, 20, 50, 100, 200, i 500, gdje je svaka jedinica težila 28 grama.

Također su uspostavili nove tehnologije u upotrebi metala, a bili su i vrlo vješti u izradi morskih pristaništa koja su gradili tek nakon što su dobro proučili razmjenu plime i oseke, utjecaj valova i morskih struja.

Pronađene su razne skulpture od bronce i slonovače. Grnčarija s apstraktnim oblicima, zlatni nakit te brojne skulpture plesačica od terakote što također ukazuje na kulturu plesa.

PISMO i JEZIK

Već se duže vrijeme vodi prepirka da li je Indska Dolinska Civilizacija uspostavila sustav pisanja. Naime, na oko 2000 pečatnjaka od terakote i desetak drugih materijala pronađeno je oko 400 različitih simbola koji se naizgled pojavljuju u pravilnoj sintaktičkoj strukturi. Također, jedan veći natpis je pronađen na ploči koja je najvjerojatnije visjela na ulazu u citadeli u gradu Dholaviru.

Nažalost, tipični Indski natpisi se sastoje od 4 ili 5 simbola što je nije dovoljno dugačak tekst da omogući usporedbu tekstova i dešifriranje. Tako će tajna njihovog sadržaja još podosta biti neotkrivena. (Postoje legende o tajanstvenim riznicama tekstova skrivenim pred najezdama Arijaca)

Što se jezika tiče, moguće je, iako nedokazano, da je jezik natpisa Indske Dolinske Civilizacije povezan s Dravidskim jezicima, odnosno neindoeuropskom porodicom jezika kojom se danas govori na jugu Indije. Pretpostavka je da se nekad govorahu na cijelom području Indije, ali da je dolazak Arijaca potisnuo većinu Dravida na Jug gdje i danas obitavaju.

PROPAST INDSKE DOLINSKE CIVILIZACIJE

U početku je postojala teorija da je Indska Dolinska Civilizacija pokorena dolaskom agresivnih Indoeuropljana, no ta se teorija urušila tezom da je glavnina Arijaca došla tek oko 1500. godina prije Krista, dok je pad Indske kulture počeo već oko 1800. g. p. k.

Danas postoji univerzalni konsenzus da je propast bila dugotrajna i da se očitavala, što u ranim Arijskim osvajanjima, što u naglim klimatskim promjenama i poplavama te u sve brojnijoj populaciji koja je onemogućavala dotadašnji način života.

RELIGIJA

O religiji i vjerovanju stare Indske Civilizacije ne znamo ništa konkretno budući da tekstovi nisu dešifrirani. Sve što znamo su pretpostavke zasnovane na reljefima nađenim na pečatnjacima, komparaciji s drugim religijama tog razdoblja i s kasnijom Vedskom kulturom, koja je u sebi sadržavala neke elemente koji nisu nađeni u drugim Indoeuropskim kulturama, već su stoga specifične za kasnije razdoblje Vedske kulture te se pretpostavlja da su to ostaci vjerovanja Indske Dolinske Civilizacije.

Na primjer, veliko kupalište u Mohenju-daru nije moglo biti sagrađeno samo iz higijenskih razloga budući da je u to doba već svaka kuća imala sanitarni čvor. Moguće je da su postojali određeni rituali pročišćavanja koji su kasnije preuzeti od Vedske Brahmanske kaste i reinterpretirani u današnja obožavanja rijeka i ritualna čišćenja u hinduizmu. Također se treba spomenuti da je u Mezopotamiji u nekim spisima pronađeno da su stanovnici stanovite Melluhe bili opsjednuti vodom i kultom čistoće. Kasnije su neki znanstvenici pretpostavili da je Melluha ustvari Indska Dolinska Civilizacija za koju se danas sa sigurnošću zna da je imala trgovinske veze s Mezopotamijom (pronađeni su brojni pečatnjaci u raznim područjima Mezopotamije i bliskog istoka).

Također je važna i pojava antropomorfnih likova na pečatnjacima.

Kao najvažnija pojava se spominje pečatnjak s ljudskom figurom u sjedećem položaju, prekriženih nogu s rukama na koljenima (početni-lotosov položaj u yogi), u očito meditativnom stanju. Pomoću tog arheološkog nalaza i još nekih drugih dokaza određen broj znanstvenika pretpostavlja izvore upotrebe yoge i meditacije u hinduizmu upravo u Indskoj Dolinskoj Civilizaciji.

Na drugom pečatnjaku je pronađen također lik antropomorfnih obilježja, osoba s tri lica, uzdignutog falusa, okružena životinjama. Poznavateljima Veda takav lik nije teško poistovjetiti sa Rudra –Šivom, gospodarom životinja koji se kasnije često, prilikom obožavanja, pojavljuje u obliku falusa.

Nadalje, ako proučavamo rane Rgvedske spise, često se spominju lutajuće askete crne kože za koje se kaže da su bili u celibatu i da su provodili razne tehnike treniranja misli u meditaciji (askete se u Vedskoj kulturi pojavljuju prvi puta tek na vrhuncu Rgvedskog razdoblja).

Slika koju dobivamo ovim usporedbama nije potpuna i krucijalna u razumijevanju Indskog vjerovanja, ali svakako može biti esencijalna u daljnjem razumijevanju i proučavanju mogućih obilježja Indske Dolinske Civilizacije.

LITERATURA

-S.R. Rao, The Deciphrment of Indus Script, Asia Publising House,1982

-web stranica, http://www.harappa.com/

-Asko Parpola, Study of The Indus Script, Web Essay, http://www.harappa.com/script/indusscript.pdf (download link, Acrobat Reader Format)

-web stranica, http://www.mohenjodaro.net/index.html

-bilješke s predavanja, dr. sc. Milka Jauk-Pinhak, Temelji Indijske Civilizacije, studijska godina 2005./2006.

-web stranica, http://history-world.org/indus_valley.htm

Više informacija o povijesti i kulturi možete naći na wikipediji, nije riječ o dubinskom istraživanju, ali je svakako dobar početak za upoznavanje sa Harrapskom civilizacijom.

WIKIPEDIA - INDSKA DOLINSKA CIVILIZACIJA